BiH i Makedonija su potpisale zabrinjavajući ugovor sa Katarom i izgleda da će Kosovo učiniti isto do kraja mjeseca. Ali šta balkanski radnici mogu očekivati kada pristignu u najbogatiju državu na svijetu?
Zvaničnici iz Katara trenutno regrutuju BiH i Makedonske državljanke da žive i rade u pozicijama domaćinskog aranžmana koje su karakterizirane kao “ropstvo modernog doba”.
Uznemiravajuće je da BiH, Makedonski i Kosovski političari ignoriraju i ne komentiraju na ove uznemirujuće i široko objavljivane probleme. Stavljanjem pozornosti samo na pozitivne aspekte rada se ostavlja varljiva prividnost odlične i sigurne poslovne prilike.
Denisa Maglić-Sarajlić, zamjenica ministra civilnih poslova Bosne i Hercegovine opisuje poslovne prilike u Kataru kao “najbolje prilike za zapošljavanje BiH građana vani”.
Ministar Sredoje Nović se složio sa zamjenicom da su domaći aranžmani u Kataru sigurniji nego u ostalim zemljama, dodajući da je “razlog potpisivanja ugovora taj da se zaštite građani BiH od negativne ishoda sa kojom se mogu suočiti kada traže posao u drugim zemljama”.
Kosovski zamjenik u Ministarstvu rada i socijalne zaštite, Fatmir Shurdhaj je rekao da Vlada Kosova radi pod maksimalnim naporima da pošalje prve Kosovske radnike u Dohu početkom 2014.
Naravno, nisu sve kućne pomoćnice iskorištavane sa strane svojih uposlenika i samo površni pregled strukturnih problema koji potiču iskorištavanje radnika može biti varljiv. Najgori izvještaji o zloupotrebljavanju radnika su bogati stereotipima o lakovjernim ženama trećeg svijeta i “barbarstvom” arapskog svijeta. No dovoljno stranih radnika su se požalili na malverzacije da bi se stvorila opravdana zabrinutost sa strane njihovih vlada.
Ovo znači da su dužnosnici u BiH i Makedoniji bili nevjerovatno nemarni kada su potpisivali ugovor. Filipini, Nepal i Indonezija su zemlje koje su pokušale garantovati određen nivo zaštite svojim građanima-migrantima koji rade u katarskim domaćinstvima, a Kambodža je odbila isti ugovor koji je kasnije ponuđen BiH i Makedoniji.
Balkanske vlade nisu uspjele uvesti bilo kakve mjere zaštite kako žene iz Bosne i Makedonije ne bi završile svoje ugovorene poslove neplaćene, izrabljivane, zlostavljane, ili mrtve. Kosovo još uvijek pregovara o uvjetima svog sporazuma s Katarom, tako da nada postoji da neće biti pasivni i nemarni kao što su susjedne zemlje bile.
“A housmaid working in Qatar bravely speaks out” via Equal Times
Odluka da se nemarno pošalju balkanske žene u Katar je nesumnjivo napravljena zbog činjenice da ove zemlje pate od visokih stopa nezaposlenosti. BiH, Kosovo i Makedonija su zemlje koje imaju jedne od najviših stopa nezaposlenosti u Europi.
No još jedan faktor je činjenica da zemlje zaljeva imaju sve veći utjecaj diljem Balkana, a Katar, koji je bogat naftom i zemlja s najvećim BDP-om po glavi stanovnika na svijetu, je uložila značajan iznos novca u našu regiju.
Bivši katarski Emir, koji je abdicirao u korist svog sina u junu, je posjetio Makedoniju više puta kako bi razgovarao o ulaganjima u zemlju sa rastućim turističkim sektorom. Emirati su također nedavno poklonili Makedoniji novu, “luksuznu” ambasadu u središnjem dijelu Dohe.
Emir se zbližio s vladom BiH pokretanjem Al Jazeera Balkan mreže sa sjedištem u Sarajevu, koja emitira na B/H/S jeziku šest sati dnevno. On je također donirao veći dio novca potreban za izgradnju Islamskog centra i džamije (promovirane kao “najljepše džamije u Europi”) na jadranskoj obali u susjednoj Hrvatskoj.
Noćna mora za domaće radnike u Kataru često počinje ovako: dok su još uvijek u svojoj domovini, buduća radnica i budući poslodavac potpisuju ugovor na određenu mjesečnu platu. Nakon što je stigla u Katar, njezin poslodavac prepolovi svotu dogovorene mjesečne plate. Sve dok je ona u Kataru, obično je nemoguće učiniti ništa nego prihvatiti manju platu. Razlog tome je jer ona ne može napustiti zemlju bez dopuštenja svoga poslodavca.
Domaći radnici ne mogu napustiti zemlju, iznajmiti stan, prebaciti se na drugo radno mjesto, otvoriti bankovni račun ili dobiti vozačku dozvolu bez dopuštenja njihovog sponzora.
“Kafala” sistem u Zaljevu je popustljiv ovom načinu iskorištavanja gdje “sponzor” ili kafeel (poslodavac) u biti posjeduje svog inozemnog zaposlenika. Domaći radnici ne mogu napustiti zemlju, iznajmiti stan, prebaciti se na drugo radno mjesto, otvoriti bankovni račun ili dobiti vozačku dozvolu bez dopuštenja njihovog sponzora. Viza radnice je također povezana s njezinim sponzorom, pa ako ona prekine posao, ili čak pobjegne zbog fizičkog zlostavljanja ili nedostataka plate, njezina viza se automatski poništava. Ona postaje “ilegalna” radnica i žrtva velike novčane kazne, pa čak i zatvora.
Također je uobičajeno za kafeel-a da prisili radnice da se odreknu svojih putnih isprava nakon dolaska i da zadrže te isprave sa sobom za vrijeme trajanja ugovora. To znači da su radnici doslovno zarobljeni u Kataru za vrijeme trajanja potpisanog ugovora.
Kafeel-i također moraju preuzeti punu pravnu odgovornost za postupke svojih zaposlenika, što neki sponzori koriste kao izgovor da liše svoje radnike nekih “privilegija” kao što su prava na mobitel ili slobodan dan.
Jedna je žena napisala na Qatarliving.com o svojoj radnici: “ako im date slobodan dan one odu i imaju seksualne odnose s muškarcima”. Druga objašnjava da ona stalno čuva svoju pomoćnicu zaključanu unutar obiteljskog doma, ali je pušta izvan kuće samo za jedan nadzirani odlazak u prodavnicu za kupnju sanitarnih proizvoda svaki drugi mjesec. A jedna komentatorica se pohvalila da je instalirala skrivenu kameru u malenu spavaću sobu svoje kućne pomoćnice.
Neka od zlostavljanja koje trpe domaći radnici u Kataru su toliko strašna da je bolno čitati o tome.
Nedavno je jedna mlada pomoćnica (17) silovana više puta od strane poslodavca na dan kada je stigla u Katar.
Jedna žena (30) je rodila dječaka nakon što ju je silovao poslodavac, a ostavila ga je u WC-u zračne luke u Dohi kada je letila nazad kući. Kasnije je priznala da ju je bilo strah toga što će njezina obitelj misliti kada stigne kući, no poslije se ponovo ujedinila s bebom.
Teška premlaćivanja i verbalno zlostavljanje su česti. “Genoveva” (nije njeno pravo ime), sobarica s Filipina koji kaže da joj je sponzor odrezao kosu istog dana kada je stigla u Katar, pamti imena kojim su je svakodnevno zvali: pas, životinja, magarac.
Zlostavljanje sluškinja je tako uobičajeno da su Filipini otvorili svoj centar u Dohi za radnike koji su pobjegli od svojih sponzora. Dužnosnici indonezijskog veleposlanstva izvještavaju kako svaki dan, tri do pet žena dođe u centar tražeći pomoć za slične probleme. Centar nudi posebnu sobu za žene koje su pobjegle od nasilnih kućanstava i centar ima zid pun izloženih slika pretučenih i ozlijeđenih pomoćnica.
A tu je i M.-ina (24) priča. Kada je pronađena mrtva u vili svoga sponzora, težila je samo 39kg. Forenzički stručnjaci su izvjestili da je izgledala kao da je bila lišena odgovarajuće hrane šest mjeseci.
Zlostavljanje stranih radnika je postalo toliko uobičajeno da je napelo katarske odnose s nekoliko zemalja.
Njezine su ozljede bile jako teške: imala je 43 modrice (jedan dužnosnik je kasnije rekao da pretpostavlja da su je udarali vrućim željezom), nedostajali su joj zubi, koža joj je bila pokrivena opekotinama uzrokovanim gašenjem cigareta i zadobila je višestruke ubodne rane. Kada su istražitelji pretražili dom pronašli su ono za što vjeruju da je oružje ubojstva: kuhinjski nož i pepeljare pokrivene krvlju. Zaključeno je da je M. ubio njezin sponzor.
Poput mnogih stranih domaćih radnika u Kataru, M. je radila kako bi podržala svoju obitelj. Nakon njezinog ubistva, njena porodica je odlučila da nemaju drugog izbora nego da prihvate “diyya” ili “krvavi novac”. Vrijednost M.-inog života je izračunata na vrijednost od 40.000$, manje od polovice ukupne vrijednosti katarskog BDP-a po glavi stanovnika. Njezin ubojica je dobio tri godine zatvora.
Zlostavljanje stranih radnika je postalo toliko uobičajeno da je napelo katarske odnose s nekoliko zemalja.
Nepal je nedavno uveo zabranu ženama mlađima od 30 da rade u Zaljevu. Filipini inzistiraju da svi njezini građani dobivaju minimalnu mjesečnu plaću od 400$, no Katar je odbio taj zahtjev. Indonezijsko veleposlanstvo u Dohi je reklo da se ne može nositi s brojem svojih građana u Dohi koji traže utočište od zlostavljanja, te je najavio da će suspendirati zapošljavanje novih domaćih radnika.
Dakle, Emirati su morali potražiti negdje drugdje novi izvor jeftine radne snage. Kao sto su “Doha News” izvjestili prošlog ljeta, “zemlje koje Katar obično koristi kao izvor svojih domaćih radnika, uključujući Filipine i Nepal, su počeli zahtijevati da njihove vlade jamče određena prava za svoje građane. Uglavnom kao odgovor na to, i zbog rastuće potražnje za djevojke-pomoćnice, Katar je počeo da traži radnike iz drugih siromašnih zemalja, uključujući i iz Bosne”.
Katar je u potrazi za zapošljavanje djevojaka iz BiH, Kosova i Makedonije jer neće morati da “im jamče određena prava”, tj. minimalne plaće. Preko “El-Awlawya Manpower” agencije za zapošljavanje u Dohi, Bosanci i Makedonci će biti plaćeni najmanje 190$ mjesečno.
Na satnoj osnovi, to je “robovska” plata. ILO je izvjestio ranije ove godine da sobarice u Kataru rade više sati sedmično nego radnici bilo koje druge struke. U izvješću se napominje da je prosječna količina posla oko 60 sati sedmično, ali da je 100 sati uobičajeno. To je oko 0,48 dolara na sat za rad jedne zaposlene bosanke ili makedonke.
Rasprava o “najboljem” (čitaj: najjeftinijem) državljanstvu za upošljavanje pomoćnica je opsesija u Kataru i omiljena tema razgovora među gospodom u klimatiziranim vilama. Rasprave ponekad prelijevaju na internet i strašna su kao što očekujete: jedan šarmantni Europski emigrant je napisao: “samo nemojte zaposliti Filipinke. One su problematične (pitaju za telefon, slobodni dan i posebnu hranu) i lijene. Uvijek gledaju svoje obiteljske slike lol”.
Naravno, vijest o skorašnjem dolasku bosanki i makedonki, prvih europskih djevojaka za rad u Zaljevu, je iznimno kontroverzna. Neki lokalni mediji izvještavaju da katarske žene strahuju da će njihovi brakovi i “društvena stabilnost” biti ugrožena zbog dolaska “lijepih europljanki”. Drugi su predložili da se ženama sa Balkana ispod 45 godina ne bi trebalo dopustiti da rade u katarskim kućama.
Predvidljiva je reakcija protiv poželjnih “bijelih” pomoćnica. Zaher El Omari iz “El-Kabas Manpower” agencije za zapošljavanje je objasnio za “Qatar Tribune” da “istočnoeuropske djevojke nisu pogodne za katarsko društvo. Biti će teško za katarsku ili arapsku obitelj da prihvati ženu sa svijetlom kosom i plavim očima kao njihove pomoćnice.”
“Working in Qatar — Know your rights” via Equal Times
Neki su mišljenja da bi se Kafale sistem trebao reformisati budući da je Katar izabran za domaćina Svjetskog kupa 2022. No sistem je i dalje jako popularan: devet od deset anketiranih građana Katara protivilo se ideji slabljenja kafale sistema, a 30% je reklo da bi se kontrola sponzora nad domaćim radnicima trebala povećati. Prijedlog zakona koji bi osigurao neke osnovne potrepštine za djevojke, kao što su vrijeme odmora, je ostao neriješen na sudu jer su se mnogi protivili dijelu zakona koji bi jamčio radnicima jedan dan odmora sedmično.
Dužnosnici iz BiH i Makedonije zaslužuju ozbiljne kritike za stavljanje vlastitih građana u potencijalno uvredljive i eksploatacijske situacije, bez pokušaja da stave bilo kakve mjere osiguranja ili zaštite kao što su fiksne minimalne plate.
Kao što govori pjesma zbog koje je prije nekoliko godina pjesnik Mohammed al-Ajami osuđen na život u katarskom zatvoru: “Vlade i arapske vlade / su sve – bez iznimke / banda lopova”.
Tekst za Balkanist prevjela Lamija P. Dž.
